SVID radio

Sutra se (u subotu) opet pojavljujemo od 11h!

Ovoga puta u goste stiže Boris Štok frontmen Quasarra i Manofona:



Čujemo se!

Lena

Dakle, mladi Ri punk bend Diskurz izdaju svoj prvi album i odmah za Major label.
Čestitamo dečkima, a slijedi priopćenje Dallasa.


"Riječki trojac Diskurz, po mnogima najjače novo ime domaćeg undergrounda, potpisali su diskografski ugovor s Dallasom i ovih dana završavaju rad na svom debi albumu.

U sezoni kad obilježavamo tri desetljeća punka dobili smo bend koji će nas svojom žestinom i buntom baciti u vrijeme kad je glazba ozbiljno mijenjala svijet. Usprkos brojnim pokušajima malo je kome, u Hrvatskim okvirima, uspjelo zvučati kao što zvuče Diskurz. Oštro, brzo, glasno, usvirano, naslušano, prepuno emocija koje cure iz svakog riffa, iz svakog usklika.

Diskurz čine Bojan (gitara, vokal), Ritoša (bubnjevi) i Žiko (bas), svi u ranim 20-tima, grupu su oformili još dok su bili maloljetni što se nikako ne bi moglo zaključiti po zrelosti njihovih pjesama. Za prvi album napravili su više od 15 pjesama od kojih je 13 snimljeno kod Bore u riječkom „Studiju za sirotinju“ u studenom i prosincu prošle godine, dok će se masteringom pozabaviti poznati slovenski producent Janez Križaj.

Prvijenac će se zvati „U protivnom“, a prvi singl „Želite“. "

Večeras u Radio revolveru u rubrici "Radio Trijem" gostuje glazbeni kritičar Novog Lista Zoran Baljak.
Osim toga Luka i Voljen vratit će dugove i pustit će ono što nije isšlo u prošloj emisiji, a bilo je najavljeno (vjerni slušatelji znat će).
a također predstavit će se novi album Bruce Springsteena "Workin' on a Dream".
Dakle u 19:30 na 98,4 MHz ili preko neta.

Na današnjem obilježavanju šezdeset i pete obljetnice 11. korpusa narodno oslobodilačke vojske u Rijeci, koja je, usput budi rečeno, kasnila zbog dojave o postavljenoj bombi, govorio je predsjednik Stipe Mesić.
Rekao je da je Rijeka jedan od prvih Gradova što se suočio s najvećim zlom, fašizmom, dok je upravo antifašizam borba protiv tog zla.
U vezi aktualnih trzavica između vlada Hrvatske i Slovenije, podsjetio je da bez antifašizma ne bi bilo niti Hrvatske ni slovenije.
Stoga je upozorio na opasnost od povijesnog revizionizma. Također je rekao kako danas ima onih koji žele umanjiti vrijednost antifašizma neprincipijelnim traženjem individualne krvivnje za zločine u domovinskom ratu i zahtjevom da se za zločine ne tereti Franjo Tuđman, dok zahtjevaju kolektivnu krivnju za individualne zločine NOB-a i Tita prozivaju ratnim zločincom.
Osim toga slikovito je kritizirao i sitauaciju s uklanjanjem zastava u Zadru rekavši da je neki magarac odlučio zapaliti Srpsku zastavu, a onda je zadarski gradonačelnik donio uvjetno rečeno mudru odluku da se uklone zastave sudionika svjetskog rukometnog prvenstva. Stoga se zapitao što ljudi mogu na temelju toga zaključiti o Hrvatskoj.

U vezi nedovoljnog isticanja antifašizma zapitali smo Mesića neka komentira kako to da se novinarima Viktoru Ivančiću i Marinku Čuliću, koji su u svojim kolumnama upozoravali na jačanje fašizma u Hrvatskoj, ne objavljuju tekstovi u Novom Listu navodno zbog toga što se novi vlasnik te novinske kuće Robert Ježić, inače član HDZ-a, ne slaže sa stavovima Ivančića i Čulića. Mesić je odgovorio kako nije upoznat sa konkretnim slučajem, ali je istaknuo kako se on uvijek borio za slobodu djelovanja novinara jer to osigurava građanske slobode.

MT

Sa 19 glasova za i 12 suzdržanih na današnjoj sjednici Gradskog vijeća Đani Poropat je razriješen dužnosti zamjenika gradonačelnika. Za novog dogradonačelnika izabran je također HNS-ovac Miroslav Matešić sa 19 glasova za, 8 protiv i četiri suzdržana glasa.
Zanimljivo je da je klub vijećnika HDZ-a prilikom glasanja za Poropatovo razrješenje bio suzdržan, jer kako su rekli ne žele sudjelovati u političkom igrokazu SDP-a i HNS-a, dok su bili protiv izbora Matešića, budući se ne slažu s politikom poglavarstva koju će Matešić provoditi.
U svom govoru Đani Poropat je rekao kako je vrijeme da on prestane biti tema medija, budući građane više zanima rješavanje gospodarskih problema.
Izjavio je da cijeli slučaj protiv njega seže još do 1997. godine kada je radio u gospodarstvu i nije bio član političke stranke. Dodao je kako se ponosi svojim radom u gospodarstvu, jer je otvarao nova radna mjesta, te se ne osjeća krivim, jer je presuda donesena na temelju krivog knjiženja, na što on nije mogao utjecati.

Podsjetimo Đani Poropat je 12. prosinca 2008. godine na riječkom Općinskom sudu osuđen nepravomoćno na zatvorsku kaznu od 10 mjeseci uvjetno, s kušnjom od dvije godine za kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa, odnosno za zloporabu ovlasti u gospodarskom poslovanju, čime je državni proračun oštetio za 196 tisuća i 819 kuna. U to vrijeme je bio direktor, odnosno odgovorna osoba trgovačkog društva »Adria rent a car«.

Gradonačelnik Obersnel je u svom govoru rekao da se za vrijeme kada je Poropat bio izabran na dužnost dogradonačelnika protiv njega vršio samo istražni postupak, stoga nije bilo razloga da ga se na to mjesto na izabere, jer je prema ustavu svaki čovjek nevin dok mu se ne dokaže krivnja.
Miroslav Matešić će na funkciju dogradonačelnika stupiti 11. veljače ove godine.


M.T.

Pozdrav. Gdje je bila BeatNocha? Naokolo se latala.

Enivej, vegan-non-friendly glazbena saga vraća se u eter na 98,4 FM u četvrtak 29.01. u točno 18.00 sati.

U prvoj poslije zimskih praznika slušamo malo The Constantines (sa albuma "Kensington Heights", Arts&Crafts, 2008.), pa onda malo The Week That Was (sa istoimenog albuma, Memphis Ind., 2008.) a najviše tipa koji se zove Lindstrom (ne Lars već Hans-Peter). Bacit ćemo uho na njegovu njammastu disko odiseju "Where You Go I Go Too" (Smalltown Supersound, 2008). I tako. Nadam se da se slušamo.

Enraha, enraha,
ek.

Večeras u Zaljevskom zvuku nam gostuje Crikvenički bend Invert. Njih ste već mogli upoznati na kompilaciji Strašni riječani, a osim toga momci su osvojili i Prvu namještenu bubnjarijadu, jel' .
Stoga ćemo mi popričat s njima, vidjet šta ima novog i poslušat nekoliko njihovih pjesama.
A bit će i stvari sa jednog kultnog Ri rock albuma, ali za sada neka to bude iznenađenje.

Djelimo i poklon bon Glazbenog centra u protuvrijednosti od 50 kuna, pa zovite 212 -043 od 20 do 21 sat i osigurajte si besplatne žice za gitaru, kablove, trzalice ili slične sitnice nužne za svirku.

Invert



A u Prženju etera........
.........Sepultura ima novi album imena A-lex. Radi se o konceptualnom uratku koji slijedi radnju knjige Anthony Burgesa "Paklena Naranča" koja, pojednostavljeno rečeno, obrađuje teme slobode volje, manipulacije i nasilja. Na kraju, jeli', sloboda volje pobjeđuje, a nasilje ostaje kao nužno zlo te fantastične čovjekove osobine, po čemu, se prema nekim klasicima filozofije, čovjek razlikuje od životinja.
Napomenimo da se u imenu albuma krije igra riječi A-lex što bi značilo protiv zakona.
Dakle, preslušavši album Sepulture stekao sam dojam, da se 90% njihovog novog CD-a bavi nasiljem, jer to je brutalna HC metal ploča. Krećemo s kratkim instrumentalom A-lex, koji su na albumu raštrkani na četiri dijela, da bi krenuli u super agresivnu pjesmu Moloko Mesto, što je u romanu okupljalište Alexove bande gdje piju mlijeko obogaćeno nekakvim amfetaminom, da dostigli stadij "Ultra nasilja". Inače, za one koji neznaju u romanu likovi govore kombinacijom ruskog i engleskog, hence Moloko Mesto. Iduća pjesma Filthy Rot nastavlja se sličnim agresivnim, nasilnim pristupom, samo tu imamo i poznate etno sepulturske elemente.
Inače od ukupno osamnaest pjesama na albumu njih jedanaest je ispod tri minute. To hoće reći da je ovo jedan netipičan konceptualac, jer obično su konceptualci prepuni epskih devetminutnih pjesama, no ovo je pravi šut u glavu.
Ipak, ajde četvrtu pjesmu We've lost you otvara intro na akustičnoj gitari, ali onda opet idemo u distoržn. Malo sporiji, poput War for Teritory, što znači preko tri minute.
Pa nam slijede dvije podtrominutke, s tim da je druga instrumental A-lex II i počinje nekim sintićima, što asocira pomalo na muziku iz Kubrickova filma. Pa onda slijede dvije nadtrominutke, što ne znači da je bend smanjio žestinu, a ne ne. Sve trese lupa udara!
E onda imamo pravu konceptualku, šest minuta i pedeset sekundi. Pjesma se zove Sadistic valeues i počinje onako zastrašujuće atmosferski, mogli bi reći čak pomalo psihodelično. Pa da i na to se lijepi Alice in Chains pjevanje i onda opet nagazi distoržn pedal, ubrzaj ritam, vrištiiiiii!!!!!
Sad kada smo došli do polovice albuma da pomalo rekapituliramo, Kisser je čini mi se izabrao uvjetno rečeno gitaristički minimalizam. Naime, nema tu previše solaža, a kada je akustično uglavnom je jedna gitara bez dosnimavanja s mnogo reverba, dok glas Derrick Greena neodoljivo podsjeća na Philipa Anselma s albuma The Great Southern Trendkill.
S pjesmom Forceful Behaviour vraćamo se na žestoke podtrominutke. Što se nastavlja na još dvije stvari, od čega treba izdvojiti pjesmu conform koja ima opak rif, onako tipa zli roboti napadaju, a tu je i instrumental A-lex III, opet sa probijajućim atmosferskim zvukom. Zatim imamo trominutke, nakon koje slijedi poslastica, punk metal pržilica Enough Said u trajanju od minut i pol.
I onda imamo vrhunac metal verziju Beethovena, omiljene Alexove devete simfonije. Naime, za one koji neznaju, Alex je osim nasilja volio još samo Beethovena, stoga je nakon pranja mozga, osim kod poriva za nasiljem osjećao mučninu i kada bi čuo devetu simfoniju (što je rezultat greške u eksperimentu, ali eto i greške se dešavaju i na greškama se uči).
I obrada je fora ima đđđ gitara u kombinaciji s orkestrom. Fora.
Predzadnja pjesma je A-lex IV koja svojim sintovima referira na film Paklena naranča, dok album zatvara pa pržilica Paradox.
Sve u svemu, opak album, ali predug za ovakvu žestoku mjuzu. Čini mi se da je to trebalo komprimirati na deset ili dvanaest stvari da to grune u šutu, ovako se na pola albuma počinjete gubiti, jer pjesme nisu toliko raznovrsne za jedan konceptualni album. Možda nije toliko muzičko putovanje, koliko zbilja žestok album za skakanje i ostalo.

Ludwig van



A bit će nam tu svih živih kutaka, a najbogatiji večeras biti će Šta se kuha kutak.
Dakle nove albume kuhaju My Dying Bride, Fu Manchu i New York Dolls. Novi album od Brajda će se zvati For Lies I Sire i izaći će 23. ožujka. A njihov frontmen Aaron Stainthorpe je za novi album rekao da je najdepresivniji kojeg su napravili do sada.
S druge strane stoner veseljaci Fu Manchu obečavaju album s najviše fuzza na gitarama do sada. No album će izaći tek u drugoj polovici godine, cca rujan ili listopad.
A još veseliji Dollsi, zaslužni za pojavu Sex Pistolsa ali i Motley Cruea i Gunsa, su se udružili sa svojim prvim producentom Todd Rundgrenom s kojim su zadnji put radili pred 36 godina i ovaj tjedan počinju s miksanjem albuma.

Fu Manchu - Neptune's Convoy



Sve to od 20 do 22 sata na SVIDU preko antena ili preko mreža, a sve vas vole i njeguju vaš muzički ukus MT, MG i MZ.

Danas slušamo domaće sub-reggae zvijezde Antenat, Che Sudaka -
patchanka-style atrakciju iz Barcelone i Boba Marleya za kraj.

bit će i najave koncerata:

Che Sudaka + Antenat @ KSET 1. 2. nedjelja
Zion noiZ: Bob B-Day Party w. Roots in Session @ Filter 7. 2. subota



Urednik i voditelj emisije je Tomislav Dekanić

Slavni George Benson gotovo da je ikona modernog jazz i R&B izričaja.
Premda je svoju karijeru započeo u 21. godini kao jazz gitarist, karijera mu se paralelno protezala i kroz druge različite glazbene pravce, među kojima je ostao najviše zapamćen u navedenom R&B-u za čiji je rad surađivao sa legendarnim producentom Quincy Jonesom.
1976. godine objavljuje "masterpiece"album "Breezin'" koji je snimljen u svega tri dana, a koji sadrži legendarnu "This masquerade" koja mu je donesla Grammyja. Dvije godine kasnije snima live album "Weekend in L.A." na kojem se nalazi također legendarna "On Broadway" za koju je ponovno dobio Grammy. Upravo navedeni album slušamo večeras od 21h.
Ugodno slušanje.

Tracklist:
1. Weekend in L.A.
2. On Broadway
3. Down Here on the Ground
4. California P.M.
5. Greatest Love of All
6. It's All in the Game
7. Windsong
8. Ode to a Kudu
9. Lady Blue
10. We All Remember Wes
11. We as Love



NC

... svi vi i vama slični sutra u nove pobjede.
U 11h na Svidu družimo se s

Ivom Močibob

iz grupe E.N.I. (visoka crna, je l'...).

Čujemo se!

Lena

U današnjem Radio Revolveru predstavit ćemo nove albume bendova The Gourds, Whispertown, gitariste RHCP-a Johna Frusciantea, avangardnog indie folk violiniste i „zviždača“ Andrew Birda te country legende Charlija Louvina koji je u 81. godini snimio kolekciju pjesama o „ubojstvima i katastrofama“.
U Radio Zemljopisu posjetit ćemo Manchester i pozabaviti se legendarnom izdavačkom kućom Factory Records.
Uz sve navedeno, još puno iznenađenja pripremaju vam Voljen Korić i Luka Benčić.

Večeras u Zaljevskom zvuku pregršt gostiju. Prvo nam stižu Mandrili koji će najaviti svoj koncert u Stereu što će se održati ovaj petak. A dijelit će i karte, pa možete nazvati 212 - 043 i gledati Mandrile ovaj petak za džabaleskač!
A onda nam u goste stižu Carmina Puttana i Windfuckers. Prvi su cabaret band, a drugi Hard Rock s harmonikom, odnosno Metal Gustafi ili kako sebe vole nazvati Progresivni seljački hard rock .
Dakle zabava zagarantirana.

Windfuckers


A u Prženu etera.....
.......novi album Kreatora nazvan Hordes of Chaos me oduševio. Totalna thrash pržiona kombinirana s klasičnim heavy tercama i darkerskim introima.
Niti jedna pjesma nije dosadna, iako su sve brze, no svaka ima neki svoj tvist, reklo bi se.
Album otvara pjesma Hordes of Chaos, onako nihilistička "Svi protiv svih spidara", a Mile Petroza vrišti iz petnih žila. Važno je napomenuti kako je osim izvrsnih gitarističnih aranžmana, svjetla točka albuma uvjerljiv i čvrst Miletov glas.
Iduća stvar, Warcurse je još brži nastavak albuma, tu pronalazimo naznake Slayera u pjevanju, a na refrenu malo starog Kreatora od pred "dvajset godna".
Brže, žešće, Slayerskije se nastavlja i na pjesmi Escalation.
Tempo se usporava na pjesmi Amok Run, ali ne zabrinjavajte se to je samo intro. Ipak taj intro ima riječi, koje sam si ja preveo u glavi i uz X-ove i Y-ilone pojavio mi se i svjetleći simbol poput velečasnog Sudca koji je izgledao ovako:
WTF?

Dakle da vam dam prijevod (zbog ograničenja engleskog jezika ne zna kojem se spolu Mile konkretno obraća, možda je neki treći demonski, ali štatijaznam), dakle prijevod:

Ti si me gurnuo/la u ovaj pakao
Stavio/la ovaj rak u moju glavu
Silovao/la moju dušu i vandalizirao/la moje srce

WTF?

Inače ostatak pjesme, nezavisno od lyrics je rasturaljka i još jedan plus i palac gore i rispekt i poštovanje i tako slično sve što vole mladi.
Onda Destroy what Destroys you je jedan silovit napad duplih kasa, barem na uvodu, onda malo padne, pa malo sepulturski moment na refu s wahićima kao na refuse resist itd. Malo lošija pjesma na albumeru, jel'.
Radical Resistance nas opet vraća na teritorij starog Kreatora i Slayera. Refren You like to fight vam tjera adrenalin, blitz solaže i to je jedna od najboljih stvari na albumu.
A da se može brže pokazuje pjesma Absolute Misanthropy.
To the Afterburn ima Sabbathovski intro, pa onda krećemo na heavy melodije. Inače to bi onako za Kreator standarde bila sporija pjesma, možemo reći laganica.
Predzadnja stvar Corpses of Liberty je kratki mračni instrumentalčić, kojim se najavljuje grand finale albuma, stvar Demon Prince. Pjesma takva imena ne bi mogla ići bez takve časne i mistične najave. A onda Demon Prince počne kao instrumental od Maidena - Ides of March ili Martovske ide kada smaknuše Cezara i onda ajmo braćo, brže, žešće, Slayerskije i imamo još jednu super pjesmu.
Da nema onog raka u glavi čista petica, ovako četiri plus.



Osim toga bit će najava novg albuma Sepulture "A-lex" i još niz vijesti i iznenađenja i raznih kutka, od kojih je najsjajniji, sjajniji i od žarulje Sudca slavni Stoner kutak.

Sve vas vole i njeguju vaš muzički ukus MT, MG i MZ.

Po prvi puta u "riječkom" eteru reggae emisija i to na SVID Radiju!
Zion noiZ ilitiga buka Zajona svakog ponedjeljka u 19:30 donosi svježe
vijesti sa reggae scene.
I ne samo reggae, jer su zastupljeni i svi srodni žanrovi: od ska, preko duba do junglea. Predstavljamo bendove, dijelimo albume i još mnogo toga.
Uz sve to Zion noiZ reggae party svakog mjeseca u klubu Filter!

Prva emisija: predstavljanje izvođača (Matisyahu) i dijeljenje njegovog albuma.
A bit ćei izvještaj sa prvog Zion noiZ partija te predstavljanje i intervju s dj Flip-om.

Emisiju uređuje i vodi Tomislav Dekanić.

Večeras u 19:30 Voljen i Luka predstavit će novi album skupine Anthony and the Johnsons. Zatim će se vrtiti i novi album benda Glasvegas.
Osim toga, predstavit će se lik i djelo kantautora Bon Ivera, a u rubrici «Radio zemljopis» predstavit će se Detroitska scena.
Pa večeras od 19:30 do 22 sata slušajte Radio Revolver na 98,4 MHz ili preko streama.

The Dirtbombs - The Sharpest Claws

U Zaljevskom zvuku večeras nam gostuje skupina Mandelbrot set. Riječ je o Noise bendu iz Rijeke i Zadra. Puštat ćemo njihovu mjuzu i malo popričati s njima. a oni će dati i mali prikaz HR noise scene. A kako gitarista Mandelbrota svira đitru i u Very Expensive Porno Movieu, puštat ćemo i taj bend.

Mandelbrot Set


A povodom smrti Rona Ashetona, večeras u Prženju etera The Stooges special!
Dakle, sam bend nastaje 1967. godine i na početku su se Stoogesi čeličili kao predgrupa MC 5-u prilikom nastupa u Grande Ballroomu. Inače, prema riječima IGGY-a, na početku svoje karijere, još dok su se zvali Psychedelic Stooges, on i Ron mnogo su slušali istočnjačku muziku, a sve s ciljem da se što više razlikuju od svojih suvremenika.
Naime, Stonesi i Bob Dylan, izvođači koje je tada većina sastava kopiralo, su bili pod utjecajem crnih blues muzičara i countrya, te su Ron i Iggy, koji su također bili upoznati s bluesom, ipak izabrali drugi mnogo mračniji pravac, jer ih je istočnjačka muzika upoznala sa disonancom, što se očito može prepoznati na stvarima s prvog albuma kao što su I wanna be your dog, Ann i Not Right. Osim istok mjuze, utjecaji su im bili The Doors, MC 5, a basista Dave Alexander se ložio na indijansku muziku, što se moše prepoznati na još jednoj pjesmi s prvog albuma We will fall.
Na početku karijere su ih zvali mlađim bratom MC5-a, a ugovor s Electrom za snimanje prvog albuma dobivaju jer je menager Electre dođavši na nastup MC 5, s kojima je trebao potpisati ugovor, ostao oduševljen Stoogesima i na kraju su oba dva benda, koji se danas smatraju začetnicima dva najbučnija muzička pravca punka i metala, potpisali za Electru.
Prvi album The Stooges izlazi u kolovozu 1969. godine. Producirao ga je član Velvet Undergrounda John Cale, međutim Electra odbija njegov miks, stoga album remiksiraju Iggy i predsjednik Electre Jack Holtzman. Inače pola pjesama s albuma, odnosno "Real Cool Time", "Not Right", i "Little Doll"su nastale u jednu noć jer bend nije imao dovoljno materijala za popunit album, iako je diskografskoj kući govorio suprotno, samo da bi do izdavanja došlo, jeli.

Drugi album prozvan je Funhouse prema prostoriji gdje su vježbali, ali i radili svoje zabave. Izašao je u srpnju 1970. godine. Inače tada su se članovi benda već upoznali s raznim vrstama opijata i razvili ovisnost o njima.
Ipak objavili su jedan od najbučnijih albuma ikad, barem ga takvim proziva Q magazine, a razlog tome je koncept oponašanje zvukom trke Dragster automobila. No, osim toga jedan opd glavnih utjecaja za album je bila i tada sve popularnija funk muzika James Browna, što se vidi na pjesmi Funhouse. No album Funhouse je miljama daleko od klasičnog funka, možemo reći da je Funhouse prvi noise album. Gomila distorzije, mikrofonije, vriskova, wah-waha i Free jazz saksofon su svojom kombinacijom od albuma učinili soničnu eksploziju.
Ipak, album je bio ispred svog vremena i ovaj put to zbilja nije fraza, jer nitko tada nije svirao takvu bučnu muziku, stoga se slabo prodao, pa Electra napušta Stoogese.
Na albumu možemo pronači i dvije stvari koje moderni punk i metal bendovi još da danas nesvjesno reproduciraju u svojim stvarima TV Eye i 1970.




Dakle, zbog loše prodaje Funhousea i sve veće ovisnosti o drogama, osim Rona Ashetona, Stoogesi se raspadaju. No posljednji album doći će kao rezultat prijateljstva između Davida Bowiea i Iggya, koji su se upoznali negdje 1971. godine. Naime, Bowie je bio fan Stoogesa, a tada je bio na vrhuncu slave kao Ziggy Stardust. Pa je ponovno okupio Stoogese, s malom izmjenom, a ta je da je gitarista i glavni autor muzike postao James Williamson, koji je bio drugi gitarist na turneji Funhouse, dok je Ron Asheton preuzeo ulogu basiste.
Bowie vodi bend u Englsku i tamo snimaju album Raw Power kojeg će izdati u lipnju 1973. godine za diskografsku kuću Columbia pod imenom Iggy and The Stooges.
Album je klasičniji rock and roll nego prošli albumi, ali je i dalje sve bučno i nadistorzirano, a najviše je do izraza došla gitaristička virtuoznost James Williamsona.
Na albumu se nalazi niz klasika Stoogesa, poput neprikosnovene Serch and Destroy, Gimme Danger, Raw Power i I Need Somebody. To je ujedno album Stoogesa koji je najobrađeniji od strane rock sastava – npr. Monster Magnet, RHCP, Guns n' Roses, Nebula itd.
No niti Raw Power nije dobro prošao na tržištu, pa se bend raspada. Ipak ostale su neke demo snimke izvrsnih stvari kao što su I got a Right, I'm Sick of You, Open up and Bleed i Gimme Some Skin, koje su tek 1978. izašle kao singlovi, a u live verziji se može čuti na albumu Metallic KO. To je snimka posljednjeg nastupa The Stoogesa, kada je Iggy preko radija pozvao lokalnu Detroitsku motorističku bandu na obračun na koncertu i ovi su se pojavili i sav pakao se izokrenuo

Nakon raspada Stoogesa Ron Asheton se priključuje rock eksperimentalnom bendu Destroy all Monsters. Oni nisu izdali nit jedan album sve dok im 1994. godine gitarista grupe Sonic Youth Thurston Moore nije izdao četiri albuma odjednom!
A nakon što su 2003. godine Iggy Popu braća Asheton svirala na solo albumu Skull Ring , 2007. godine The Stooges izdaju album The Weirdness, koji je full Rock and roll, no Iggy je, čini se, previše falšao u pjevanju.
Nakon toga kreču na turneju i eto, sve je završilo smrću Ron Ashetona.

Open Up And Bleed



Dakle večeras od 20 do 22 sata na 98,4 MHz ili preko streama bučna muzika1
Sve vas vole i njeguju vaš muzički ukus MT, MG i MZ.

Večeras će se u Radio revolveru vrtiti Stoogesi povodom smrti revolucionarnog gitariste Ron Ashetona. Osim toga najavit će se i izlazak novog albuma Bruce Springsteena, pa će i njegove pjesme ugladati svjetlost etera.
A bit će još niz iznenađenja koje vam donose Voljen i Luka, pa se prikopčajte večeras u 19:30 sati na 98,4 ili preko streama.
Ala boh.

The Stooges & MC5

Nedjeljno koncertno večer na Svidu obilježit će vjerovatno najpodcjenjenija britanska vokalistica Sarah Jane Morris.
Sarah se 1982. pridružila bendu The Republic, a nakon njihovog raspada 1984. godine zapjevala je i s The Happy End, velikim brass-sastavom.
Najpoznatija je njezina suradnja s The Communards, duetom sa Jimmyjem Sommervilleom "Don't leave me this way", prepjevom velikog hita Glorie Gaynour iz zlatnog doba disco-ere.
Nakon Communardsa, koncem osamdesetih odlučila je krenuti u samostalne vode, nažalost ne previše uspješno. Premda je kritika karakterizira kao modernu Janis Joplin zbog njezinog osebujnog i karizmatičnog glasa, niti jedan njezin album nije bio dovoljno marketinški popraćen. Zaista velika nepravda obzirom na njezine glasovne mogućnosti.
Sarah pluta jazzom, R&B-jem te popom bez većih poteškoća. To možete potvrditi i sami ako u nedjelju, 11. siječnja ostanete uz 98,4. Kao i obično, od 21h.

Slušamo dva albuma, "Blue Valentine" (1996) i "Migration birds" (2008).
Snimka uživo iz Ronnie Scott's Club, London, 15. rujna 1994.

"Blue Valentine" Tracklist:
01 Closest Thing to Heaven
02 TKO
03 My Day Will Come
04 Leaves Around the Door
05 Me and Mrs. Jones
06 Too Close for Comfort
07 Haunt Me
08 Butterfly
09 Wake Up Everybody
10 Love Me Like You Used To
11 Sweet Little Sister
12 Afraid of Dark
13 Fragile
14 Up from the Skies
15 Blue Valentine

"Migration birds" Tracklist:
1. migratory birds
2. toxic
3. skeletons
4. just like a women
5. pale blue eyes
6. seventeen
7. to ramona
8. just when i needed you most
9. blowers daughter
10. sugar in my bowl
11. wild horses
12. if you want me to stay.
Navedeni album je kompilacija prepjeva Bob Dylana, Rickie Lee Jonesa, Janis Iana, Damien Ricea, Dolly Parton i Velvet Underground.

NC

Prvog siječnja preminuo je gitarista grupe The Stooges Ron Asheton rođen 17. srpnja 1948. godine.
The Stooges su bili jedan od najrevolucionarnijih rock bendova čiji je zvuk i svirka snažno utjecala na nastanak punka, noisa i heavy metala.
Drugim riječima, bez Stoogesa punka i heavy metala ne bi bilo!
Među mnogima iz dva navedena žanra, obradama pjesama Stoogesa, posvetu su dali Sex Pistols (No Fun), Sonic Youth (Now I Wanna be Your Dog) Guns n' Roses (Raw Power) i Rage Against the Machine (Down on the Streets).
Osim vriskova Iggy Popa, za zvuk Stoogesa je svakako najzaslužniji preminuli gitarista Ron Asheton. Naime, on je distorziranu wah-wah buku stavio u prvi plan zvučne kulise benda, time učinivši Stoogese prvim rock sastavom koji je bez srama prihvatio mikrofoniju i distorziju. Time je stvorio i paradigmu bučnog punk i metal zvuka koja je danas univerzalno prihvaćena.
Sam uvodni wah – wah rif na prvoj pjesmi 1969 s njihove prve ili neurotični fuzz solo na Now I Wanna Be Your Dog pokazuju Ashetona kao jednog od najinovativnijih gitarista svog doba, no vrhunac njegova stvaralaštva je kompletni drugi album Stoogesa nazvan Funhouse. Taj album je, prema Iggyju, konceptualni, a koncept se sastoji u tome da se što vjernije dočara vožnja i zvuk onih ultrabrzih dragster automobila.
A upravo svojim bučnim zvukom gitare Asheton je to uspio dočarati i stoga je Funhouse jedan od najcjenjenijih i najrevolucionarnijih albuma današnjice. Vrhunci albuma su svakako TV Eye, neprikosnoveni rock riff koji se može prepoznati u nizu uspješnica kasnijih punk i metal bendova, te psihodelično wah-wah plivanje u pjesmi Dirt, za što je Asheton u jednom intervjuu izjavio da mu je najveći komplimetn dao jedan obožavatelj koji mu je priznao kako sluša Dirt dok leži ušlagiran u kadi.
I to je i definicija Stoogesa!
Ron Asheton je osim gitare u Stoogesima svirao bas gitaru i to na albumu Raw Power koji je i zbog njegova kompozitorskog umijeća donio nove hitove kao što su Search and Destroy, Raw Power i Gimme Danger.
Nakon raspada formirao je niz sastava među kojima vrijedi izdvojiti Destroy all Monsters i New Order (kojeg ne treba mješati s ostatcima Joy Divisiona).
Sa Stoogesima je ponovno snimio album The Weirdnes tek 2007. godine, nakon čega su kao bend odradili iznimno dobru svjetsku turneju. Eto, nedavno su svirali u Ljubljani.

MT


1969


TV Eye

Bruno Damjanović.
U ime redakcije Svid radija i ekipe Zaljevskog zvuka ovom prilikom čestitamo Bruni i neka uživa u svirci na svojoj novoj električnoj gitari i pojačalu!
Živio!

MT

Kako bi Rorschach rekao - …your hands, my perspective.

Albumi godine

10. Hercules & Love Affair – Hercules & Love Affair
(DFA, 2008)
Emisija bila: nikad

Ovo je glazba od tipa koji je svojevremeno imao klub u kojem je radila hostesa zvana Chocolate Thunder Pussy. Od tipa koji je na faksu radio plesne predstave sa kanadskim disko hitovima u Kraftwerk aranžmanima. Ovdje pjeva Anthony Hegarty, producira Tim Goldsworthy, izdaje James Murphy. Ovo je disko za vrijeme u kojem živimo. Sa svim klišejima densflora a bez ijednog klišeja. Ovo je super.

Ključni trenutak: Kad krene „Blind“. I sve dok traje.

9. She & Him – Volume One
(Doublesix, 2008)
Emisija: 31.07.08.

Ona je Zooey Deschanel. Ona je prekrasna. Ona je divna. On je Matt Ward. Znate njega? Oke. Zajedno pišu razglednice iz vremena nevinih '50-tih i američke filmske mitologije dejtanja, držanja za ruke i prvih poljubaca. Prava romantična eskapada, nešto kao zalazak sunca ili bujica adrenalina ili koji-endokrinolog-zna-kojih-hormona pri prvom susretanju usana sa nekim do koga vam je, i u to ste u tom trenutku najsigurniji na svijetu, jako stalo.

Ključni trenutak: kad u „Change Is Hard“ prestane bit slatkasta i pusti glas.

8. The Racounters – Consolers Of The Lonely
(Warner, 2008)
Emisija: 17.04.08.

Pulsirajuća utrka bizarnog bluza, rustikalnog američkog prog-rocka, krcata toliko dobrim rifovima da vam nije jasno otkud ih još uvijek, nakon svih dekada koliko postoji sviranje na električnoj gitari, vade. Jack White je i dalje nadahnut Pageom i folkom, Brendan Benson je i dalje odlična vokalna protuteža Whiteu a Little Jack Lawrence i Patrick Keeler i dalje drže stvari na okupu svojom preciznom ritmikom koja The Raconteurse čini jedno sedamdesetšest puta čvrščim i glazbeno uvjerljivijim bendom od Jackovog matičnog ali i, s obzirom da cijeli album zaudara do ovamo na '60-te i '70-te, donekle modernim.

Ključni trenutak – ima ih nekoliko (i svi su povezani sa rifovima), ali, evo recimo.. klavirski solo i outro u "You Don't Understand Me". Ah, taj klavir u "You Don't Understand Me"...

7. Elbow – Seldom Seen Kid
(Fiction, 2008)
Emisija: 27.03.08.

Četvrti album tajnih majstora pjesme, posvečen pokojnom manchesterskom bardu i frendu Bryanu Glancyju. Još jedan u nizu njihovih kolača od grupnog pjevanja, lijepih stihova, flamenco brejkova, akustičnih balada i klavirskih snoviđenja s mnogo orkestracija. Guy Garveya za predsjednika države!!!

Ključni trenutak – kad Garvey ko pijani mornar zaurla „I've been working on a cocktail called Grounds For Divorce!“ ili kad u duetu sa Richardom Hawleyjem sanjari o lagodnom životu u Francuskoj gdje će zbrisati nakon velike kladioničarske prevare (cijela „The Fix“)

6. Fleet Foxes – Fleet Foxes
(Bella Union, 2008)
Emisija: 18.09.08.

Barokno harmonično pop muziciranje. Tako to Robin Pecknold i njegov bend zovu. Štogod da ta glazba jest, pa makar je lijeno nazvali samo folkom, teško je odoljeti njenoj ruralnoj, američkogruntovčanskoj atmosferi, hipijanderskim pjevanjima, kanonima, višeglasjima i svim onim drugim elemenatima od kojih vam se čini da nije 2008. nego 1708. pa onda malo 1968. pa opet 1308. pa 1938. itd. Ma jedan pravi slatki folk De Lorean!

Ključni trenutak – Oliver James, washed in the rain… NO LONGER!

5. Tv On The Radio – Dear Science
(Interscope, 2008)
Emisija: 02.10.08.

Ovogodišnji album jednog od najboljih bendova današnjeg svijeta je album s kojim su dosadašnji fanovi svakako morali izači na nekoliko dejtova prije nego su bilo šta dobili. No, kad su dobili – mmmmmmmmmm. Mekši, no svejedno gust. Plesan, no svejedno mračan. Kulturarlni art-rock pun soula i afričkog jazza u svom najpop izdanju. Hrana za mozak i za noge.

Ključni trenutak – kad zasopu trumpetaljke u „Red Dress“. Ili bilo koji drugi.

4. Goldfrapp – Seventh Tree
(Mute, 2008)
Emisija: 14.02.08.

Bez blještavog glamura, bez schaffela, bez eksplicitnog seksa i nešto malo manje otvorenih aluzija na ljubavničke aktivnosti i bez glasnih sirena, ove nove pjesme tete Alison i stričeka Willa su mnogo više od udžbeničkog primjera glazbene i lirične intimnosti i njenom lakši-od-zraka glasu rade puno više pravde od minule disko-faze. Striček Will nije bacio svoje Rolande, Korgove i softvere kroz prozor pa otišao u dućan i kupio lutnju i teta Alison nije prodala preko Burze svoj portabl theremin sa joystickom ili ga trampala za kolekciju ploča Carole King; i dalje su to njih dvoje, praktički na istom umjetničkom putu, no kompanija s kojom putujete više ne toči bacardi breezere, red bull votke i štok kole, već služi Earl Grey čaj, vruć. Najfiniji komad glazbe još od „Moon Safarija“.

Ključni trenutak – kad nakon mccartneyevskog staccato vodvilja „Happiness“ krene u marširanje animiranih robota u instrumentalnom kvazirefrenu.

3. Flying Lotus – Los Angeles
(Warp, 2008)
Emisija: 25.09.08.

Prvi dugosvirac Stevena Ellisona, stažiste na losanđeleskoj underground dj sceni, skuhan po Warp receptu: krckanje zgužvane statike, slomljeni gruvovi koji kao da imitiraju ljudske osobine svojim mušićavim obrascima ponašanja i hrpa ugodnog šuma. Njegov Leteći Lotus vozi nas glavnom sirupastom avenijom po zabluranom Los Angelesu, ako ćemo poetski. Ako ćemo činjenice, jazz, funk, glitch psihodelija, zvukovi 8-bitnog svijeta starih kompjuterskih igara te semplovi stvarnog svijeta kombinacijama stvaraju jednostavne ali bogate melodije, melodije koje zamuckuju morem prljavštine nakupljene na gramofonsku iglu. Njammi!

Ključni trenutak – iako je djelo za slušanje u komadu teško je odoljeti trenutku kad „Sleepy Dinosaur“ zapegla sa disko kravljim zvoncima.

2. Bon Iver – For Emma, Forever Ago
(4AD, 2008)
Emisija: 18.06.08.

Krajem '06-te Justin Vernon, wisconsinški mladac otišao je u očevu šumsku kućicu, na nekih 70 milja od svog rodnog grada Eau Clairea, odsjekao se od svijeta na tri mjeseca, rušio je stabla za ogrijev, jeo je jelene koje je sam ubio i odrao, a usput je i snimio, pomoću moderne prijenosne tehnologije, jedan od najhvaljenijih amerikana albuma ove godine. Romantiziranu western situaciju na stranu, Justin Vernon je iz ove avanture iscijedio zaokruženi, intiman, tih, akustičan i da, odličan album sa devet jednostavno prekrasnih pjesama.

John Mulvey iz "Uncuta" sumirao je to nekako najbolje: "...ova ploča je toliko sigurna i intenzivna u svom svijetu, svijetu snijega, tišine i osobnih sjećanja, da je njeno slušanje praktički intruzivni čin."

Matej Zec iz "Morsa" i moj svidovski kolega rekao je: "...super mi je album za zaspat."

Enver Krivac iz "Kraljevskog Pudinga", moj najveći prirodni nemesis, rekao je: "...moram naučit svirat "Skinny Love" na gitari prije nego što umrem."

I jesam. Jednostavno je. Ima samo Am, C i D. Di ćeš lakše!?

Ključni trenutak – kad nacvrcani pleh mužikanti ulete radit brasseriju u naslovnoj pjesmi. Brrr.

1. Portishead - Third
(Island, 2008)
Emisija: 15.05.08.

esteja alerta para as regras dos 3
o que vocę dá, retornará para vocę
essa liçăo vocę tem que aprender
vocę só ganha o que vocę merece

"Third"… što reći?

Grčevit, zamazan i samodostatan grubi i oštri grumen jazza, lo-fi krautrock koji ne mari za to što se raspada kao da je nagrižen kakvom kiselinom. Elektroničarski sajam ideja i soundtrackovskih atmosfera. Disonanca skoro pa kao instrument. Distorzirani i zamaščeni osjećaji. Mašinske koračnice koje se svojim house ritmom s ratišta pretvaraju da su plesne a u biti su garažni rock na najodvratnijem tripu koji je ikad skuhan u nekom podzemnom laboratoriju. Beskompromisne glazbene pljuske. Bljuvačnice Hellboyevih metaka, više first-person-shooter kanonade nego pjesme. Agresivni i neugodni sonični rat. Tenzija iz koje svjetlo tako rijetko promalja, a stara Gibbonsica radi sve da ga bude čim manje i manje. Teško, tužno, samodopadno, čemerno i naporno za popizdit!

Pa opet… njegova tamna svjetlost je, kao i kod jednog od najboljih albuma '90-tih, albuma "Mezzanine", hipnotizirajuća i sjaji primamljivije od kakvog uplifting komada glazbe.

Anksioznost, depresija i agresija nikad nisu bile muzikalnije. Kakav povratak!

Ključni trenutak – kad Utley krene twangat u „We Carry On“. Ili ruke-u-zrak-ovo-je-pljačka ritam u „Machine Gun“. Ili kako se saksofonski njok-solo završi u „Magic Doors“ pa se prelije natrag u refren i tek onda dobije smisao. Ili štagod.

Singl godine

MGMT – Time To Pretend
(Oracular Spectacular, Columbia, 2008)
Emisija: 05.06.08.

U konkurenciji su bili „This Boy's In Love“ (Presets), „Sex On Fire“ (Kings Of Leon“), „Blind“ (Hercules & Love Affair), „Happiness“ (Goldfrapp), „Have You Made Up Your Mind“ (Paul Weller), „Grounds For Divorce“ (Elbow), „Warwick Avenue“ (Duffy) i „Black And Gold“ (Sam Sparrow).

Hrvatski album godine

Morso – Izlog
(Dallas, 2008)
Emisija: 03.07.08.

„Morso svoje kolege iz Države jednostavno šiju, ali ne frizurama i preseravanjem ili pomodnošću preko tevea ili pomoću kojih bogtepitaj izvanglazbenih metoda, već onim što se broji – sigurnim songcraftom i refrenskim kukama koje i nama koji inače volimo puno puno neradiofoničniju glazbu čak i na sunčan dan, teško izlaze iz glave.“

Riječki album godine

Razni izvođači – Riječki novi val (Antologija)
(Dallas, 2008)
Emisija: 21.02.08.

„Iako ne potpuno slobodna od uredničkih i nekih drugih propusta, ovo je ipak prigodna bombonijera, puna bombi i bombona, koju će svatko protumačiti na svoj način i iz koje će svatko izabrati svoj omiljeni marcipan. (…) Zaključuje jedno bogato glazbeno poglavlje jednog grada, gravitacijskog centra ili sredine, poglavlje toliko izmitizirano i, kao i sve velike Priče, distorzirano nostalgijom, a sad konkretizirano podvlačenjem diskografske crte, već služi i kao ostavština mlađim generacijama, nešto kao audio udžbenik iz povijesti.“

Najveće razočaranje godine (a da sadrži jednu stvar koja je, ruku na srce, apsolutno genijalna)

Beck – Modern Guilt
(XL, 2008.)
Emisija: 17.07.08.

Ta stvar je „Chemtrails“.

Filmovi godine

5. Le scaphandre et le papillon
(r: Julian Schnabel, 2007)

Mathieu Amalric, najzanimljiviji francuski glumac još od Belmonda, u arti farti istinitoj priči o tipu kojeg je moždani reducirao na kapak. To ga nije spriječilo odtreptati knjigu. Trijumf ljudskog duha i filmskog pričanja.

4. Into The Wild
(r: Sean Penn, 2007)

Još jedna istinita priča, ovaj put o tipu koji je ostavio sve i postao Alexandar Supertramp. Film u kojem su uspjeli briljirati i redatelj Penn i glavni glumac Emile Hirsch i soundtrekaš Eddie Vedder i hrpa sporednih glumaca, a najviše nekako Aljaska. Zaista i istinski lijepo filmsko iskustvo.

3. Knocked Up
(r: Judd Appatow, 2008)

Nova škola američke komedije profesora Appatowa u svom punom sjaju. Nikad nije tako banalna tema (seks za jednu noć koji urodi plodom) bila tako topla i jebeno smiješna odjednom. Ujedno i konačna potvrda novog genijalca Setha Rogena kao Bill Murraya za nove generacije.

„I'm pregnant.“
„Pregnant... with emotion?“

Ma daaaj.

2. Once
(r: John Carney, 2006)

Folk mjuzikl? Na sami spomen svako razumno biće bi pobjeglo! No, ova dublinska glazbena stvarnoživotna bajka o irskom buskeru i češkoj imigrantici je savršena ljubavna priča sa jednostavno savršenim pjesmama, snimljena tako da se čini kao dokumentarac. Čista magija! I to na nekoliko razina!

1.There Will Be Blood
(r: Paul Thomas Anderson, 2008)

Apsolutno remek djelo, američki gotički western klasik, monumentalni bildungsfilm o životu Daniela Plainviewa, poster-manijaka za simboliku kapitalizma, okrutnog, surovog i hladnog na ljudske odnose. Film koji je potvrdio već odavno znani genij i Andersona i suludog Day-Lewisa, zacementiravši ih zauvijek na nebo filmskih klasika. Uz malu pomoć milkšejka.

„…I am a false prophet and god is a superstition. If that's what you believe, then I will say it.“
„Say it like you mean it.“

AND WHERE… …IS THE BATMAN?!!!

Pere tajice! Ovaj odgovor je možda bio pravovaljan kad je Michael Keaton bio vitez tame, no Christian Bale ne skakuće okolo u spandeksu, tako da... Betmen nije na topu 5 filmova odgledanih ove godine jer zaslužuje izdvojeno mjesto, ne samo kao marketinško-ekonomski fenomen i obaratelj svih postojećih rekorda filmske industrije, bilo onih što se tiču milijarde dolara kino zarade, bilo onih što se tiču blue ray i dvd prodaje ("You oughtta know, YOU BOUGHT IT!"), već i kao neporecivi epitaf Heathu Ledgeru. I na kraju, kao fim za pet zvjezdica, ili u čemu god već mjerite.

Iako je tek još jedna superjunačka filmska verzija Kaneovog osvetnika, "Vitez Tame" nije samo film. Svatko tko imalo prati svijet pokretnih slika zna da je ovaj crnjak postao "poseban slučaj" zbog niza događaja. Od internetske viralne kampanje, toliko dobro razrađene i izvedene da bi je se trebalo učiti na marketinškim fakultetima, preko fanovskog hajpa do tragičnog odlaska jednog od najboljih mladih hollywoodskih talenata (a ne treba zaboraviti i Conwaya Wickliffea, tehničara posebnih efekata koji je poginuo na snimanju), "Vitez" je dobio svoj "život" kao rijetko koji drugi film, kao kakvo čudovište kojeg su slučajno (ili namjerno) stvorili i pustili u svijet.

Iako ima svojih mana (bespotrebno kompliciranje radnje sa previše podzapleta, Baleov betmen-glas, umetnite svoju omiljenu zamjerku) i iako je njegov prethodnik, "Batman Begins", ruku na srce, kompaktniji i funkcionalniji film, Nolanov "Vitez Tame" najbolji je film o superjunaku kojeg Hollywood može danas iznjedriti. Ko mu može parirati u svijetu strip-filmova? Ironman? Zabavno, da, ali – hej, o čemu ovdje pričamo? U budučnosti, i to skoroj, jedino adaptacija Moore-Gibbonsovih "Watchmena", ali kako će Zack Snyder prenijeti svijet Rorschacha, Nite Owla i dr. Manhattana na film ostaje tek za vidjeti. Do tog, još uvijek diskutabilnog trenutka (ne vjerujem dok ne vidim, Snyder je tip koji je snimio "300", a to i nije baš neki film sa saftom, jelda?), Jokerova pobjeda u sredini "Viteza Tame", kao i svaka grimasa, rečenica, liz, tik, smijeh i pokret Ledgerove kreacije ostaje najuzbudljiviji komad stripovskog filma ikad snimljen.

Nije snimio puno. Bio je odličan kao Jacob u ispodprosječnom "Brothers Grimm" Terryja Gilliama, bio je više nego solidan australski narodni blindirani junak Ned Kelly u istoimenom filmu Gregora Jordana, pun pogodak kao narkić Dan u "Candy" Neila Armfielda, na visini zadatka kao Robbie Clark, movie star inkarnacija Boba Dylana u dosadnom "I'm Not There" Todda Haynesa, legendaran kao šutljivi Ennis Del Mar u "Brokeback Mountain" Anga Leeja, sjajio je kao Skip Engblom, mecena i otac Z-Boysa u "Lords Of Dogtown" Catherine Hardwicke, simpatičan u "Knight's Tale" i ostalim studijskim bezvezarijama u koje su ga uvaljivali jer je, kao, bio zgodan. Kao Joker potpisao se na svijet. Da je ostao živ, Ledger bi, u to nema sumnje, u slijedećih par godina postao redatelj. Volim vjerovati da bi ga jednog dana tretirali kao Eastwooda. Ne znam za vas, al meni nedostaje.

It's not about money... it's about sending a message. Everything burns!

Ugodno gorenje u 2009. svima!

Hvala vam na čitanju i komentiranju.

Čitamo se skoro! Prva emisija u '09. je 22.01.

ek

Pozdrav ekipi,
u nedjelju 4. siječnja 2009. s početkom do 21 - 02h reprizirajte svoje dočeke Nove (ako Vam je uopće potreban izgovor da bi se družili, cugali i fino klopali) uz 98,4 uz non-stop clubbing mjuzu.
Sve Vam najnajnaj u Novoj.. ili kako kaže jedna sms novogodišnja poruka: "Neka muhe s tisuću deva napadnu one onih koji su ti zagorčali prošlu godinu" :))
Aj' bok.

dexter